Na minimalni iznos zarade u Crnoj Gori trenutno je osigurano 14.376 radnika, koji mjesečno dobijaju platu od 193 eura, saopšteno je za „Dan” iz Poreske uprave. Prema podacima te institucije, minimalnu zaradu u 2014. godini primalo je 19.314 lica.
Prema podacima Monstata, u Crnoj Gori radi oko 220.000 građana. To znači da je svaki 15 radnik u našoj zemlji osiguran na minimalac.
Najmanja bruto zarada, sa porezima i doprinosima, u skladu sa zakonskim propisima koji regulišu ovu oblast, od 1. aprila 2013. godine iznosi 288 eura, što je u neto iznosu 193 eura.
– Prema evidenciji Poreske uprave, na osnovu predatih validnih IOPPD obrazaca, navedeni iznos minimalne zarade u 2014. godini primalo je 19.314 lica. Kada je u pitanju 2015. godina, kroz validne IOPPD obrazce za period od januara do novembra 2015. utvrđeno je da je minimalnu zaradu primalo 14.376 lica. Prema evidenciji Poreske uprave, djelatnosti u kojima najveći broj lica prima minimalnu bruto zaradu od 288,10 eura jesu nespecijalizovana trgovina na veliko, djelatnosti restorana i pokretnih ugostiteljskih objekata, agencija za privremeno zapošljavanje i agencija privatnog obezbjeđenja – objašnjavaju u Poreskoj upravi.
U toj instituciji navode da posebnu pažnju u postupku inspekcijskog nadzora posvećuju provjeri regularnosti poslovanja poreskih obveznika sa aspekta prijavljivanja i plaćanja poreza i doprinosa na zarade zaposlenih, ne samo radi zaštite budžetskih prihoda, već i radi zaštite socijalnih prava građana.
– Iznos zarade zaposlenih precizira se ugovorom o radu koji sam zaposleni potpisuje sa poslodavcem, i ista može biti i minimalna cijena rada u Crnoj Gori. Međutim, ukoliko se utvrdi da je došlo do isplate dijela i cijelog iznosa zarade, a da pritom nije ispunjena obaveza prijavljivanja i plaćanja poreza i doprinosa, Poreska uprava preduzima zakonom propisane mjere, iniciranjem prekršajne odgovornosti prema poslodavcu uz nalog za otklanjanje nepravilosti – navode u Poreskoj upravi.
Predsjednik Opštinskog odbora Radničke partije u Podgorici Radovan Tošković smatra da država, odnosno njena vlast, ne čini ništa kako bi zaštitila radnike, iako je svjesna da poslodavci često zloupotrebljavaju zaposlene i daju im manje plate nego što bi trebalo.
– Privatnici kojima je vlast pomoću partijskih veza omogućila da dođu do kapitala trude se da daju zaposlenima što manje zarade jer koriste situaciju i strah ljudi. Mnogo je nezaposlenih, pa se radnicima daje mogućnost da rade za minimalnu zaradu, a ako ne pristanu na to onda mogu da idu kući. Ne znam kako radnici da prežive od 193 eura koje dobijaju mjesečno. Poslodavci rade sve kako bi uvećali svoj kapital i ne misle o zaposlenima. O radnicima ne misli ni država jer vlasti odgovara socijalna tragedija da bi lakše manipulisali osiromašenim narodom – istakao je Tošković.
Prema riječima Sandre Obradović iz Unije slobodnih sindikata posebno je problematično to što je veliki broj radnika angažovanih preko agencija za posredovanje pri zapošljavanju osiguran na minimalnu zaradu.
– To su ljudi koji ne mogu da se izbore ni za kakva prava jer ne mogu da se sindikalno organizuju. Često su to ljudi koji se iz firmi u kojima rade samo formalno prebace na agenciju kako bi poslodavac izbjegao obavezu davanja ugovora za stalno. Tragično je da skoro 15.000 ljudi prima minimalnu zaradu jer 193 eura ne garantuju pristojan život ni pojedincu, a kamoli porodici – ocijenila je za „Dan” Obradović.
Dodaje da bi Inspekcija rada trebalo da ispita da li je realno osiguravati zaposlene na minimalnu zaradu. Upozorava da se dešava da se radnici osiguravaju na minimalnu zaradu, a da dio plate primaju na ruke.
– To nije dobro za državu, ali ni za tog radnika jer će on sjutra imati mnogo manju penziju nego što bi trebalo – istakla je Obradović.
Ekonomski analitičar Siniša Lekić izjavio je za „Dan” da je i iznos minimalne zarade od 193 eura napredak u odnosu na ranije.
– Ovoj iznos je pomak u odnosu na ranije stanje zato što poslodavci moraju da uplaćuju doprinose, što donedavno nije bio slučaj, pa su se doprinosi za PIO uplaćivani i na manje iznose. Porediti minimalnu zaradu sa potrošačkom korpom odavno je deplasirano. Naime, korpa od oko 800 eura naspram minimalne zarade od 193 je misaona imenica i neukusno je ove dvije cifre i upoređivati. Kada se to sagleda, jasno je kako neko „živi” od minimalca – naglasio je Lekić.
M.S.
Daleko od standarda EU
Crna Gora teži da postane član Evropske unije, ali je u pojedinim zemljama u tom savezu minimalna plata radnika koliko godišnji dohodak pojedinih građana u našoj državi. Minimalac radnika u Luksemburgu je deset puta veći od crnogorskog i prema podacima Eurostata iznosi 1.920 eura. Jedina članica EU koja ima manju minimalnu zaradu od Crne Gore je Bugarska, u kojoj je najmanja plata 184 eura. Kada se izvrši usklađivanje prema kupovnoj moći, razlike nijesu tako velike i najniža minimalna zarada u EU je četiri puta manja od najvišeg minimalca. Među 22 članice sa minimalnom zaradom deset ih je u januaru 2015. imalo minimalac ispod 500 eura. Najmanja minimalna zarada u Bugarskoj je 184 eura, Rumuniji – 218, Litvaniji – 300, Češkoj – 332, Mađarskoj – 333, Letoniji – 360, Slovačkoj – 380, Estoniji – 390, Hrvatskoj – 396 i Poljskoj – 410. Minimalne zarade između 500 i 1.000 eura mjesečno u januaru zabilježene su u Portugalu – 589 eura, Grčkoj – 684, Malti – 720, Španiji – 757 i Sloveniji – 791. U sedam članica EU minimalna zarada je veća od 1.000 eura, a u toj grupi su Velika Britanija, gdje je minimalac 1.379, u Francuskoj 1.458, Irskoj 1.462, Njemačkoj 1.473, Belgiji i Holandiji po 1.502, a u Luksemburgu maksimalnih 1.923 eura.
Što se regiona tiče, Crna Gora je rekorder po visini minimalca, ako izuzmemo Hrvatsku. Najniža zarada u Srbiji je 174 eura, Makedoniji – 131, Albaniji – 149, a Bosni i Hercegovini 191 euro.